U Borovu Selu, nadomak Vukovara, u ponedjeljak 2. svibnja obilježena je 25. obljetnica pogibije i pokolja dvanaestorice hrvatskih redarstvenika pripadnika Policijske postaje Vinkovci, na kojoj je nazočio Željko Golubičić, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata policije Brodsko-posavske županije, kao izaslanik Marijana Smerniča, predsjednika Zajednice udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata policije Republike Hrvatske, u pratnji Marka Miličevića, predsjednika Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata Vukovarsko-srijemske županije, te Mate Dudića, predsjednika Udruge policije Vukovarski branitelj Domovinskog rata i člana Predsjedništva ZUHBDRP RH.
Četvorica pripadnika specijalne policije Vinkovci došli su, po službenoj dužnosti, 1. svibnja 1991. godine u Borovo Selo da jugoslavensku zastavu zamjene hrvatskom trobojnicom. Prigodom izvršavanja službenog zadatka dvojica policajaca bila su uhićena, a druga dvojica, premda ranjena, uspjela su pobjeći. Sutradan se krenulo u oslobađanje dvojice uhićenih redarstvenika. U toj akciji poginula su dvanaestorica redarstvenika, a 21 ih je bilo ranjeno. Službeni najavljivač pročitao je, prigodom komemoracije, njihova imena. To su: Stipan Bošnjak, Antun Grbavac, Josip Culej, Mladen Šarić, Zdenko Perica, Zoran Grašić, Ivica Vučić, Luka Crnković, Marino Petrušić, Janko Ćorić, Željko Hrala i Mladen Čatić.
Pogibija dvanaest hrvatskih redarstvenika na današnji dan, 2. svibnja 1991. u Borovom selu događaj je koji u sebi opisuje cijelu istinu o borbi za samostalnu i suverenu Republiku Hrvatsku.
Slabo naoružani mladići pošli su pružiti otpor puno bolje opremljenim pobunjenicima koji su imali pojačanje uvježbanih terorista iz Srbije i pomoć JNA koja je svoje cijevi okrenulaprotiv hrvatskog naroda. Žrtve tih mladića nisu bile besmislene. One su nam bile upozorenje što nas čeka ako ostanemo u zajedničkoj državi. One su nas učvrstile u namjeri da se izborimo za samostalnu i suverenu Republiku Hrvatsku. Zastanimo na trenutak i sjetimo se s dubokim poštovanjem ugaslih mladih života koji su pali da bi Hrvatska živjela izjavio je Tomislav Karamarko.
– Pogibija dvanaest redarstvenika svima teško pada, a mi moramo i dalje živjeti. Moramo živjeti u Domovini u kojoj je razorna politika detuđmanizacije u proteklim godinama dovela zlo. Međusobna netrpeljivost porasla je. Svjetonazorski smo se podijelili. Nemamo ili imamo manjak naših nacionalnih osjećaja i domoljublja i što trebamo učiniti? Moramo opet skupiti glave zajedno i ići u pobjedu da bi stvorili bolji život – rekao je izaslanik predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović, umirovljeni general Mladen Markač.
U ime Vlade sudionicima se obratio ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić rekavši kako su u Borovu ubijeni oni koji su željeli hrvatsku slobodu.
– Velikosrpska politika je na ovom mjestu išla mržnjom protiv slobode i života. To je istina koja se jednostavno treba znati, ne zbog osvete, nego zbog mira i tolerancije i pravde kako bi oni koji su ovaj zločin počinili zbog njega i odgovarali – naglasio je Orepić pozvavši okupljene da unatoč bolu i tuzi koju osjećaju ne podlegnu osjećaju mržnje.
Mons. Juraj Jezerinac, umirovljeni vojni biskup, istaknuo je u pozdravnom govoru: Svake godine na današnji dan bude se u nama mnogi nemili događaji, vezani uz domovinsko-obrambeni rat, ali i ponos na 12-oricu hrvatskih redarstvenika, pripadnika specijalne policije Vinkovci. Jedina im je krivnja bila što su se usudili braniti svoje.
“Čovjek se neminovno pita što je to u ljudskom srcu tako okrutno da može postati nečovjekom u tolikoj mjeri da uništava tuđi život? S pravom smijemo ustvrditi da je to odsutnost Boga u savjesti tih ljudi. Ovdje želim citirati pokojnoga zagrebačkog nadbiskupa kardinala Franju Kuharića koji je na početku rata govorio: ‘Braćo Srbi, mi vas volimo u Isusu Kristu. U ime te Kristove ljubavi molimo vas odustanite od nasilja, jer naša je sloboda i vaša sloboda, naš je mir i vaš mir!’
Taj kardinalov poziv bio je namjerno prešućen. Odmah nakon njega dogodilo se ‘krvavi Uskrs na Plitvicama’ i pogibija prvog hrvatskog redarstvenika Josipa Jović.
Potom se dogodilo Borovo Selo koje se računa kao službeni početak srpske agresije na Hrvatsku i neizbježan obrambeni rat. Nakon tih događaja hrvatski je narod bio prisiljen obraniti svoju slobodu i mir i na taj način osigurati svakom građaninu sigurnost.
Bila je to naša obaveza iz 878. godine kada je knez Branimir, u ime hrvatskog naroda, obećao papi da neće tuđe osvajati, a da će braniti svoje. Danas se molimo za pokoj njihovih duša, a svima koji tuguju za njima molimo da im dobri Bog dade snage i ojača nadu, poručio je mons. Jezerinac.
U crkvi Sv. Euzebija i Poliona, u Vinkovcima mons. Jezerinac služio je misu zadušnicu.
